Smije li se pričati u pantomimi? Zvukovi i pravila
Smije li se pričati u pantomimi? Glumac ne smije: u klasičnoj igri ne govori, ne šapće, ne oblikuje riječi usnama i ne proizvodi zvukove, nego koristi samo pokrete, izraz lica i dogovorene znakove poput broja riječi, slogova i „zvuči kao“. Igrači koji pogađaju smiju pričati koliko žele. Zvukovi, pjevušenje i pokazivanje predmeta dopušteni su samo kao unaprijed dogovoreno kućno pravilo.
Što je u pantomimi zabranjeno osim pričanja?
Ova pravila vrijede u gotovo svakoj ekipi, od obiteljskog ručka do školskog natjecanja:
- Govor i šaptanje. Nijedna riječ, ni tiho, ni „samo prvo slovo“.
- Oblikovanje riječi usnama. Ako tim može čitati s usana, to je isto kao da ste rekli riječ.
- Zvukovi. Lajanje, zviždanje, pjevušenje, pljeskanje u ritmu pjesme i oponašanje motora.
- Slova u zraku. Crtanje slova prstom ili pisanje na dlanu.
- Pokazivanje odgovora. Ako je pojam „stolica“, ne smijete samo pokazati stolicu u kojoj sjedite.
- Prevođenje. Ne smijete pokazati riječ na drugom jeziku ni napisati je na mobitelu.
Što je dopušteno?
- Pokreti cijelim tijelom. Hodanje, skakanje, padanje, ples.
- Izraz lica. Strah, sreća, iznenađenje i sve između.
- Dogovoreni znakovi. Film, pjesma, knjiga, broj riječi, slogovi, „zvuči kao“, „manje“, „više“.
- Kimanje i odmahivanje. Da i ne su geste, a ne riječi.
- Pokazivanje na sebe. Na vlastito tijelo, kosu i odjeću, ako pojam nije baš taj dio tijela.
- Pokazivanje na igrače. Prst na nos i na osobu koja je pogodila, ili pokret dlanom koji znači „nastavi, blizu si“.
Ako ekipa ne zna znakove, prođite ih zajedno prije igre. Svi su objašnjeni u vodiču znakovi u pantomimi.
Smiju li se koristiti zvukovi?
U klasičnoj pantomimi ne smiju. Ipak, svaka ekipa igra malo drukčije, pa su se ustalile tri razine strogoće:
| Razina | Što je dopušteno | Za koga |
|---|---|---|
| Stroga | Ni riječi, ni zvuka, ni pokazivanja predmeta | Iskusne ekipe i natjecanja |
| Klasična | Ni riječi ni zvukova, ali smije se pokazati na sebe i odjeću | Većina druženja i obiteljskih igara |
| Obiteljska | Zvukovi životinja i strojeva su dopušteni, riječi ne | Igra s malom djecom |
Za djecu od četiri ili pet godina obiteljska razina je sasvim u redu. Pas koji laje lakše se pogodi, a dijete se ne osjeća neuspješno. Kako djeca rastu, prijeđite na klasična pravila.
Posebno pitanje su pjesme. Kad glumite naslov pjesme, iskušenje da otpjevušite refren je ogromno, ali u klasičnoj igri to nije dopušteno. Ako vaša ekipa voli pjevati, odvojite za to posebnu rundu u kojoj se melodija pjevuši bez riječi, a ostale runde igrajte bez zvuka. Tako su pravila jasna, a nitko se ne osjeća prevareno.
Smije li se pokazivati na predmete u sobi?
Ovo je najčešći spor za stolom. Opće pravilo glasi: ne smijete pokazati predmet koji je sam odgovor ili očit dio odgovora. Ako glumite „Prozor u dvorište“, ne smijete samo pokazati na prozor.
Odjeća je poseban slučaj: ako glumite „Crvenkapicu“, a imate crvenu majicu, uobičajeno je da smijete povući majicu i pokazati boju, jer je to dio vas, a ne predmet u sobi. Smijete pokazivati smjerove, primjerice gore za „nebo“ ili dolje za „pod“, i vlastito tijelo. Najsigurnije je prije igre dogovoriti jedno od dvoje: ili je pokazivanje predmeta u sobi potpuno zabranjeno, ili je dopušteno, ali ne za sam odgovor. Detaljnija objašnjenja spornih situacija naći ćete u članku pravila pantomime.
Varijanta s imitiranjem zvukova
Ako ekipi nedostaju zvukovi, postoji i potpuno suprotna igra: pogađanje prije svega po zvuku, bez riječi, a pokreti služe samo kao pomoć. Špil Imitiraj zvuk napravljen je baš za to, a u njemu su, među ostalim:
- Pas laje i Svinja krokće: lako za početak, i djeca ih pogađaju odmah.
- Motor automobila i Zvižduk vlaka: zvukovi koje svi znaju iz djetinjstva.
- Zvonjenje telefona i Klik miša: svakodnevni zvukovi koje nikad ne primijetimo.
- Kuhanje vode: teže nego što zvuči, pokušajte bez smijeha.
- Glazbena kutijica i Škripanje poda: za iskusnije igrače.
- Apćiha i Bum: kratki, smiješni i uvijek izazovu smijeh.
Ova varijanta odlična je kao posebna runda između klasičnih rundi, jer glumci dobiju odmor od pokreta, a stidljiviji igrači se lakše opuste.
Što ako glumac slučajno progovori?
Događa se svima, pogotovo u žaru igre. Najčešća rješenja:
- Pojam se poništava. Tim ne dobiva bod, a pojam ide na dno hrpe.
- Protivnički tim dobiva bod. Strože pravilo, za iskusne ekipe.
- Upozorenje pa kazna. Prvi put je opomena, drugi put pojam pada.
- Blago za djecu. Mala djeca smiju pokušati ponovno bez kazne.
Što god odabrali, dogovorite to prije prve runde, a ne usred svađe.
Dogovorite kućna pravila prije igre
Pet pitanja koja treba riješiti dok se dijele timovi:
- Smiju li se koristiti zvukovi, i ako da, koji?
- Smije li se pokazivati na predmete u sobi?
- Smiju li se glumiti pojedina slova ili samo slogovi?
- Što se događa ako glumac slučajno nešto kaže?
- Priznaje li se odgovor koji je „gotovo“ točan, primjerice drugi padež ili množina?
Za igru s karticama koje se glume isključivo pokretom, dobra polazna točka je špil Odglumi. Pojmovi poput pranja zubi, guljenja banane ili plaćanja na blagajni lako se pokažu bez ijednog zvuka.
